Feminističko čitanje mita o Adamu i Evi

UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
IME I PREZIME: Jasmina Abazović
BROJ INDEXA: 4/II
ODSJEK: Sociologija
PREDMET: Savremene rodne studije






Tema:
FEMINISTIČKO ČITANJE MITA O ADAMU I EVI







MENTOR: STUDENT:
Mr. Amila Ždralović Jasmina Abazović

Sarajevo, maj/svibanj 2009.
Sažetak: "Biblija i Crkva su oduvijek bile najveći kamen spoticanja na putu emancipacije žena." [Elizabeth Cady Stanton] Religija je jedan od bitnih faktora koji kreira svijest o svijetu. Tako je religija utjecala i na položaj žene, interpretaciju svetih spisa, koju su muškarci pisali sebi u prilog, da bi se pokazali superiornijim u odnosu ne žene, iako za to nema nikakvog valjanog razloga koji može opravdati tu superiornost. Da je ženama tradicionlano data uloga da učestvuju u javnoj sferi, a ne privatnoj, možda bismo se borili za ravnopravnost muškaraca, možda bi oni bili ti koji su podređeni. Muške interpretacije religije su demonizirale ženu, učinile je oholom i grešnom zbog Evine znatiželje za spoznajom, a razlog za to je što žene nisu imale priliku da interpretiraju religijske spise, iako je moguća i ženska superiornost u interpretaciji, kao što je Sheakspir rekao: „I vrag može citirati sveto pismo za svoje potrebe“.
Ključne riječi: Adam/Adem, Eva/Hava, judaizam, kršćanstvo, islam.
Da mitovi nastaju jedan iz drugih nije neka tajna, a najbolji primjer za to su nam grčki i rimski bogovi. Za svakog grčkog boga postoji pandan u rimskoj mitologji. Tako je to bilo kroz cijelu povijest, pa ni judaizam, kršćanstvo, islam i mnoge druge religije nisu toga pošteđene.
Različite kulture i religije su razvile mitove o nastanku svijeta. Uvijek je tu prisutno Nadnaravno/Vrhunaravno biće kao glavni kreator. Mnogi mitovi imaju dodirnih tačaka koje ih povezuju i koje su im zajedničke, tako nalazimo sličnosti u judeo-kršćansko tradiciji i islamu sa egipatskom pričom o Postanku ili šajenskim Mitom o stvaranju, ali u ovom tekstu pažnju ćemo posvetiti judeo-kršćanskoj tradiciji i islamu, i polažaju žene u društvu na koji su utjecale ove religije. Tumačenje njihovih svetih spisa, interpretacija koju su davali muškarci je žene učinila inferiornijim u odnusu na muškarce. Islamska feministica Riffat Hasan kaže sljdeće:
„Kao rezultat proučavanja i razmišljanja, opazila sam da u islamskoj, jednako kao i jevrejskoj i kršćanskoj tradiciji, postoje tri teološke pretpostavke na kojima se bazira “super-struktura” navodne muške superiornosti. Ove tri pretpostavke su:
1) da je prvobitna Božija kreacija muškarac, a ne žena, s obzirom da se vjeruje da je žena stvorena iz rebra muškarca a to je čini drugorazrednom i izvedenom u ontološkom smislu
2) da je žena, a ne muškarac, prvenstveno odgovorna za ono što se naziva ”Čovjekov Pad” tj. izgnanstvo čovjeka iz Raja pa se zbog toga prema svim “Evinim kćerkama” treba odnositi sa mržnjom, podozrenjem i prezirom
3) da žena nije samo stvorena od čovjeka nego također i za čovjeka, što njenu egzistenciju u potpunosti čini instrumentalnom a ne fundamentalnom.“ (Riffat, 2002:4,5)
U nastavku ćemo vidjeti da Riffat Hassan ima pravo, da su sve tri religije kroz ovu prizmu izgradile stav o ženi i njenoj inferiornosti u odnosu na muškarca.
Knjiga Postanka I
(26) I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" (27) Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. (28) I blagoslovi ih Bog i reče im: "Rađajte se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"
Iz ovih paragrafa iz Starog zavjeta, možemo vidjeti da su muškarac i žena istovremeno stvoreni, i ovi dijelovi ne pružaju mogućnost interpretiranja o podređenosti žene muškarcu, osim ako uzmemo u obzira da imamo dva pristupa, dva različita načina poimanja nastanka svijeta: elohistički i jahvistički.
Elohistički pristup potiče od Elohim što je hebrejska riječ za Boga, ali Elohim je množina bogovi, ali se ne prevodi u množini i to se može smatrati ostatkom politeizma u kršćanstvu, ali u prevodima je to vješto izostavljeno i u jednini se Bog javlja. U biblijskoj znanosti elohistički dokument je dokument naziv za izvor, pisca ili predaju obilježenu uporabom Božjeg imena Elohim. Smatra se da se razvila u Kraljevstvu Izrael oko 750. godine prije Krista, prije pada Babilona pod asirsku vlast.
Jahvistička predaja pretpostavljeni je biblijski izvor obilježen uporabom Božjeg imena Jahve. Nastala u doba kralja Salomona (10-9. stoljeće prije Krista). Tragovi joj se nalaze u Petoknjižju: Knjizi Postanka, Knjizi Izlaska i Knjizi Brojeva. Obilježja su joj da umjesto imena Jakov upotrebljava ime Izrael, Boga prikazuje antropomorfno, kralju pridaje vrlo važnu ulogu u Izraelu. Poznata je i pod imenom Jahvist. Teorija o Jahvistu nastala je s historijsko-kritičkim istraživanjem Biblije u 18. stoljeću, ali od sredine 20. stoljeća nailazi na sve manje prihvaćanje u istraživanjima Starog zavjeta.
Ova dva pristupa imaju jako bitnu razliku u tumačenju i redoslijedu nastanka svijeta, to možemo vidjeti iz knjige The Women's Bible koju je napisala Elizabeth Cady Stanton.
„ELOHISTIC: IAOHISTIC:
Order of creation: Order of creation:
First-Water. First-Land.
Second-Land. Second-Water.
Third-Vegetation. Third-Male. Man, only.
Fourth-Animals. Fourth-Vegetation.
Fifth-Mankind; male and female. Fifth-Animals.
Sixth-Woman.“ (Stanton, 1898:19)
U nastavku Elizabeth navodi da svakako obje priče ne mogu biti istinite, ali da je na svakoj ženi da prosudi koju će priči prihvatiti, ali ona misli da je jahvistička verzija izmanipulirana od strane Jevreja da bi imali opravdanje da im se žene u braku pokoravaju. (Stanton, 1989) Ovi navodi su vjerovatno tačni jer istraživanjem Starog zavjeta kako je već ranije navedeno jahvistički pristup se sve manje prihvaća.
Knjiga Postanka II
(21) Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
(22) Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
(23) Na to čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!"
(24) Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
(25) A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida
To što je žena stvorena iz rebra ne govori o njenoj inferiornosti, posebno ako uzmemo u obzir da je muškarac stvoren od blata, prašine, najniže materije, iz ništavila, zar žene koja je stvorena od muškarca, od žive tvari da bude podređena muškarcu? „Od čovjeka uzeta“ izriče jednakost čovjeka i žene, ona nije ovdje prikazana kao niže biće, polučovjek, objekat ili ropkinja, nego kao dostojanstvena osoba pozvana kao i Adam na stvaranje odnosa s Bogom. Nakon stvaranja svijeta Bog je stvorio muškarca i ženu, jer Adamu je bila potrebna pomoć kao što je on sam, biće poput njega, s kojom može graditi svijet, jer sve što je Bog stvorio, stvorio je u paru, pa tako i muškarca i ženu. Ako gledamo naučnu evolucija razvoja čovjeka iz nižih nerazvijenih bića izlaze viša i savršenija bića, zar u tom smislu žena koja je stvorena iz čovjeka nije više i savršenije biće od njega samoga? U ovoj rečenici „'od čovjeka uzeta..' neki su vidjeli inferiornost žene, da je ona podložna mužu, polučovjek. Ali takvo tumačenje mogu imati samo oni koji smatraju da je podrijetlo važnije od konačnog djela, da je primati baleženije nego davati.“ (Tomić, 1996:591)
Knjiga Postanka III
(1) Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?"
(2) Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
(3) Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"
(4) Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti!
(5) Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo."
(6) Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.
(7) Tada se obadvoma otvore oči i spoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
(8) Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
(9) Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu.
(10) On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih."
(11) Na to mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?"
(12) Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." (13) Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.
(14) Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
(15) Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu."
(16) A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom."
(17) A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!“
(18) Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
(19) U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti."
(20) Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.
(21) I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.
(22) Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!"
(23) Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta Edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet.
(24) Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta Edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
Iz ovog dijela knjige Postanka vidimo da se Adamu kao najveći grijeh uzima to što je ženu poslušao jer Bog im je oboma zabranio da jedu voće sa zabranjenog drveta. Zmija je navela Evu da jede sa zabranjenog drveta, a zauzvrat, Eva je navela Adama da jede sa njom. Kad je Bog ukorio Adama zbog toga što je uradio, Adam je svalio svu krivicu na Evu; „Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi dade s drveta, i jedoh.“
Život Adama i Eve je starozavjetni apokrif o životu prvih ljudi protjeranih iz Edenskog vrta. I iz ovoga dijela Starog zavjeta potiče slika Eve kao zavodnice i koja je rezultirala ekstremno negativnim položajem žene u judeo-kršćanskoj tradiciji. Tako imamo primjer Jevreja koji se svako jutro obračaju Bogu sa molitvom: : „Slavljen neka je Bog, Kralj svemira Koji me nije načinio ženom.“ I ovdje možemo vidjeti diskriminaciju žene koja je izazvana vjerovanjem u istočni grijeh gdje je žena demonizirana, i to je način da muškarac zagospodari ženom, jer ona je predstavljena kao niže biće koje treba da nosi svoj grijeh, grijeh svog muža Adama jer ga je navela da jede sa drveta Spoznaje, zbog toga ih je Bog prokleo i nikad im nije oprostio i zato se cijeli svijet rađa u grijehu, i zato je Bog morao žrtvovati Isusa na križu kako bi svijet oslobodio Evinog grijeha, ali i danas je ona kriva za svoj i Adamov grijeh što su jeli sa drveta Spoznaje, za grijeh cijelog čovječanstva i za Isusovu smrt. „Za sve žene se vjerovalo kako su od svoje majke, biblijske Eve naslijedile i krivicu i prepredenost. Shodno tome, sve su bile nepouzdane, moralno inferiorne, i slabe. Menstruacija, trudnoća i porod smatrali su se kao kazna za vječni grijeh prokletog ženskog spola.“ (Sherif, 2008:3) Ovdje svi pričaju o Evinom grijehu, a niko nije pomislio da je Eva bila željna znanja i da je Adam bez protesta uzeo jabuku od Eve da je pojede, ali da se Bogu kukavički pravdao kako ga je Eva navratila da jede, pokušao se zaštiti od njenog postupka, zar u ovoj priči muškarac koji se kukavički ponaša, i krivi ženu za počinjeni grijeh dobija titulu superiornijeg bića? Čudno je to, kako se iz ovoga iskonstruisala superiornost muškarca, razlog za to je vladavina muškaraca u javnom životu koji su konstruisali priču na onaj način na koji su željeli u svoju korist, okrivili su Evu za grijeh, a svoj kukavičluk su sakrili. Ali ova interpretacija nastanka života dugo je utjecala na položaj žena u društvu, i religiji koja je na njih gledala kao na grešnice i izopačena bića koja su manje vrijedna, zato u Bibliji, odnosno Starom i Novom zavjetu imamo još mnoga mjesta koja diskriminiraju ženu:
„Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe sramota i ruglo.” (Knjiga Sirahova 42,14)
„Ako se kći kojeg svećenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti.“ (Levitski zakoni 21,9)
„Malena je svaka zloća prema zloći ženskoj: neka je snađe kob grešnička! Ne daj se zavesti ljepotom ženskom i ne žudi za ženom. Od žene je grijeh počeo i zbog nje svi umiremo.“ (Knjiga Sirahova)
„Otkrih da ima nešto gorče od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj.“ (Propovjednik 7,26)

„Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku.“ (1 Korinćanima 14,34-35)
„Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj. A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju s razborom.“ (I Timotej 2, 12-15)

„Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!“ (Efežanima 5,21).

Ako uzmemo u obzir i treću monoteističku religiju, islam vidjećemo da i muslimani vjeruju da je žena stvorena iz Adamovog/Ademovog rebra, i muslimani kao kršćani i jevreji smatraju ženu inferiornijom iako za to u Kur'anu nema uporišta, i tako na jednom mjestu stoji:
„A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!” I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili”, - i zaklinjaše im se: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!” I na prevaru ih zavede. A kad oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi Džennetsko lišće stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?! - zovnu ih Gospodar njihov - “i rekao vam: “Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.” “Gospodaru naš”, - rekoše oni - “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” (Kur’an, 7:19-23) Bog je oprostio Ademu i Havi, ona ne nosi grijeh cijelog čovječanstva kao u judeo-kršćanskoj tradiciji, i nju ne prikazuje kao zavodnicu, već stavlja podjednaku krivnju na njih dvoje, što možemo vidjeti iz gore navedenog ajeta iz Kur'ana. Iako ne postoji u Kur'anu uporište za inferiornost žena ona se ipak navodi u hadisima dvojice najautoritarnijih autora u islamu Sahih al-Buhari i Sahih Muslim.
1. „Lijepo postupajte sa ženama, jer je žena stvorena od rebra, a najnakrivljeniji dio rebra je njegov gornji dio, pa ako pokušate da ga ispravite, slomit će se, a ako ga ostavite kakvo jeste, bit će i dalje iskrivljeno. Zato postupajte lijepo sa ženama.“
2. „Žena je kao rebro, ako je pokušate ispraviti, slomit će se. Zato ako želite da imate koristi od nje, okoristite se (njome) dok još ima iskrivljenosti (u njoj).“
3. „Ko god vjeruje u Allaha, dž.š., i Sudnji Dan neka ne uznemirava svoga komšiju. I savjetujem vam da se brinete o ženama, jer su stvorene od rebra, a najiskrivljeniji dio rebra je njegov gornji (viši) dio; ako pokušate da ga ispravite, slomit će se a ako ga ostavite, ostat će iskrivljen, pa vas zato upozoravam da vodite računa o svojim ženama.“
4. „Žena je kao rebro. Kada pokušate da ga ispravite, slomit će se. A ako je ostavite na miru, imat ćete koristi od nje a(li) će iskrivljenost ostati (u njoj).“
5. „Žena je stvorena od rebra i nema načina da se ispravi; zato ako želite da imate koristi od nje, okoristite se dok je još iskrivljenosti u njoj. A ako pokušate da je ispravite, slomit ćete je, a slomiti je znači razvesti je.“
6. „Onaj ko vjeruje u Allaha, dž.š., i Drugi svijet, ako vidi nešto treba da govori dobro o tome ili da šuti. Postupajte lijepo sa ženama, jer je žena stvorena od rebra a najiskrivljeniji dio rebra je njegov vrh. Ako pokušate da ga ispravite slomit ćete ga, a ako ga ostavite, ostat će i iskrivljenost, pa zato lijepo postupajte sa svojim ženama.“
I u ovom slučaju društvene prilike su učinile svoje, muškarci koji su prisutni u javnoj sferi su stvorili koncept inferiornosti žene, i muškarci su ti koji pišu hadise i postavljaju sud o ženama i njihovom položaju u društvu koji je sveden samo na odgajnje djece i staranje o kućanstvu, zbog toga danas imamo najveći broj nepismenih žena iz muslimanske populacije.
Danas u svijetu imamo veliki broj feministica i aktivsta za ravnopravnost žena, ponovo se tumače sveti spisi, ženi se daje uloga u društvu koja joj pripada, danas žene imaju mogućnost da se bave poslom kojim žele iako oni spadaju u domen javne sfere, žene su samostalne, muškarci više nemaju dominaciju nad ženama. Sa naših prostora u tom aktivizmu za prava žena ističe se dr. Zilka Spahić-Šiljak, koja opisuje situaciju u Bosni i Hercegovini, koja je i dalje nepovoljna po položaj žene. Zakonska regulativa je riješena po tom pitanju, imamo Zakon o ravnopravnosti spolova, koji ima jako puno nedostataka ali to je prvi korak pri rješavanju diskriminacije nad ženama. Formalno položaj žena danas bi trebao biti povoljniji u odnosu na period iz socijalizma, ali participacija žena u javnoj i političkoj sferi je znatno manja u odnosu na socijalizam.
Stupanjem na scenu nacionalističkih struja devedestih godina prošlog stoljeća, uloga žene je ponovno reducirana na njenu privatnu sferu, na to dr. Zilka Spahić-Šiljak kaže:
„Muslimani, pravoslavci i katolici u BiH imaju istovetan odnos prema ženi – mesto joj je u kući, a najvažniji zadatak da odgaja decu.“ (http://www.vesti.rs/exit/Kuran-i-Biblija-ne-diskriminisu-zenu-vec-njihovi-interpretatori.html)
Infiltracija religije u javni život nakon pada socijalizma je odigrala veliku ulogu u položaju žena u društvu, tako religijske vođe javno pozivaju na tradicionalnu ulogu žene koja joj pripada po interpretaciji svetih spisa, ponekad se javno religijske vođe bave prozelitizmom, objašnjavaju u kojoj religijskoj tradiciji se žena najbolje može ostvariti, kao da na taj način priželjkuju nove sljedbenike, nude ženama najbolju opciju, one samo treba da je prihvate.
Dr. Zilka Spahić-Šiljak je izrazila neslaganje sa takvim stavovima: „Ne slažem se sa tom ocenom. Svi sveti spisi, sami po sebi, ne diskriminišu ženu, ali problem nastaje u interpretaciji. Sva tumačenja su kreirali muškarci. Zato ne mogu da tvrdim da je žena najbolje ostvarena u judaizmu, hrišćanstvu ili islamu. Mislim da svaka religijska tradicija nudi okvir u kojem se može graditi ravnopravnost između žene i muškarca.” (http://www.vesti.rs/exit/Kuran-i-Biblija-ne-diskriminisu-zenu-vec-njihovi-interpretatori.html)


Literatura:
Knjige:
1. (1992): BIBLIJA ILI SVETO PISMO STAROG I NOVOG ZAVJETA, Izdanje Biblijskog društva, Zagreb
2. Sherif, Abdel Azem (2008): ŽENA U ISLAMU NASPRAM ŽENE U JUDAIZMU I KRŠĆANSTVU, http://blog.islamski.org/zena-u-islamu-naspram-zene-u-judaizmu-i-krscanstvu

3. Stanton, Elizabeth (1898): THE WOMAN'S BIBLE, http://www.sacred-texts.com/wmn/wb/index.htm

Tekstovi iz časopisa:
1. Tomić, Celestin (1996): ŽENA OD MUŽA, http://hrcak.srce.hr/file/3404.
2. Riffat, Hassan (2002): RELIGIJSKI KONZERVATIZAM: FEMINISTIČKA TEOLOGIJA KAO SREDSTVO BORBE PROTIV NEPRAVEDNOG TRETMANA ŽENE U ZAJEDNICAMA (KULTURNIM SREDINAMA) MUSLIMANA, www.znaci.com
Internet stranice:
1. http://www.vesti.rs/exit/Kuran-i-Biblija-ne-diskriminisu-zenu-vec-njihovi-interpretatori.html
2. http://www.magicus.info/pr2.php?id=3915